Dr Aleksandra Tabakov

Injekcije za smanjenje telesne mase

Američka Agencija za hranu i lekove je nedavno odobrila novi lek za skidanje kilograma (Wegovy), sličan već postojećoj Saxendi.

Ovi lekovi se ubrizgavaju pod kožu i snižavaju telesnu masu za bar 5% tokom prva 3 meseca primene. Inače se koriste u terapiji šećerne bolesti, daju se “zdravim” pacijentima čiji indeks telesne mase prelazi 30 (ili 27 uz povišen pritisak, masnoće ili šećer), a deluju tako što umanjuju osećaj gladi. Često upotpunjuju već propisane dijete i režim fizičke aktivnosti. Potencijalna neželjena dejstva su mučnina, povraćanje, zapaljenje pankreasa, vrtoglavica, pad šećera u krvi i dr.

Mesečna doza iznosi oko 1500 američkih dolara.

Iako našim pacijentima teško dostupni, ovi lekovi bi svakako trebalo da učine da se svi zapitamo: koliku bi im važnost trebalo dati u terapiji gojaznosti?

Gojaznost najčešće nastaje u sadejstvu genetskih (oko 140 do sada prepoznatih gena) i negenetskih, spoljašnjih faktora. Ono što je sigurno to je da vrsta hrane koju uzimamo i fizička aktivnost u ogromnoj meri “potiru” lošu genetsku podlogu.

Zbog toga se pacijentima mora objasniti da promena načina života nije opcija, već deo terapije. Dobrobit zdravog načina života prevazilazi puko gubljenje kilograma, te, u tom smislu, lekovi mogu biti samo dopuna, nikako zamena za zdrav život. Većina stručnjaka se slaže da pacijentima treba postavljati periodične ciljeve i preći na druge metode samo kada smo potpuno sigurni da je pacijent ispoštovao sve predložene mere, a rezultat je izostao.

Glavni argument farmaceutske industrije je taj da se gojazni pacijenti, pre ili kasnije, “opuste” i vrate na staro, tj. da ove metode lečenja nisu održive, dok uz lekove pacijenti dugoročno ostaju na bar -15% početne telesne mase. Međutim, nemamo nedvosmislene podatke o tome kakve posledice po zdravlje ima dugoročno korišćenje lekova protiv gojaznosti.

Rad sa psihologom, zdrava ishrana i pravilno dozirana i osmišljena fizička aktivnost čine trio čijeg bismo dugoročnog benefita svi morali biti svesniji – i lekari i pacijenti.

Piše: dr Aleksandra Tabakov Nenin,
Lekar specijalista kliničke farmakologije